SUPERVIZIJA - Individualan i grupni supervizijski rad

Važan oblik profesionalnog usavršavanja

U svim profesijama i radnim zadaćama u kojima se stvara i održava kontakt s drugim osobama, s djecom, mladima, odraslima, osjeća se nužnost dobronamjerne profesionalne podrške i razumijevanja. „Supervizija je proces u kojem jedan stručnjak ima odgovornost da radi s drugim stručnjakom sa svrhom da se postignu određeni profesionalni, osobni i organizacijski ciljevi superviziranog. Ti ciljevi uključuju osiguravanje kompetentnog i odgovornog neposrednog rada s korisnicima, kontinuirani profesionalni razvoj te osobnu podršku superviziranom“ (Harries, 1987.).

Supervizijski rad se može provoditi individualno i grupno, gdje je supervizor stručnjak za metodologiju superviziranja i nosi odgovornost za procese a kreativni potencijal nalazi se kod samog supervizanta i/ili članova grupe. Ciljevi supervizije su: poboljšanje i unaprjeđivanje profesionalnih kompetencija, povećanje ili ponovno uspostavljanje zadovoljstva vezanog uz vlastiti posao, kao i sprječavanje razvoja burn–out sindroma, izgaranja. Supervizija je posljednjih godina postala važnim oblikom profesionalnog usavršavanja.

Različitim specifičnim metodama i tehnikama fokusirana je na interpretaciju procesa, na učenje i podučavanje kroz iskustvo i savjetovanje. Moglo bi se reći da je krajnji cilj supervizije da supervizirana osoba (supervizant) sama sebi postane supervizor.

Supervizija je prisutna u djelatnosti obrazovanja, socijalne skrbi, pravosuđa, zdravstva, odnosno u svim djelatnostima koje rade s ljudima, to je mjesto gdje se susreću profesionalci raznih profila, socijalni radnici, defektolozi, psiholozi, pedagozi, pravnici, učitelji, pomoćnici u nastavi medicinski radnici i drugi.